POZAJMLJIVANJE NOVČANIH SREDSTAVA- UGOVOR O ZAJMU

Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu, odnosno određenoj fizičkoj ili pravnoj osobi, određeni iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca. Osim novca, može se osobi predati i određena količina drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se tada obvezuje vratiti joj poslije stanovitog vremena istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Da bi ugovor o zajmu bio valjan, on ne mora, ali i može biti ovjeren kod javnog bilježnika. Zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

Važno je napomenuti kako su tvrtke pri zajmu novca dužne zaračunati kamatu ukoliko:

• tvrtka daje pozajmicu direktoru i to od 5,14% u 2016. godini dok je u 2017. godini kamata 4,97%
• tvrtka daje pozajmicu radniku ili nekoj drugoj fizičkoj osobi i to 3%
• ukoliko povezana tvrtka daje pozajmicu tvrtci, a radi se o tvrtci gubitašu, ili je jedna od njih koristila olakšicu za reinvestiranu dobit ili koristi olakšicu za potpomognuta područja, potrebno je ugovoriti kamatu od 5,14% u 2016. godini dok je u 2017. godini kamata 4,97%

Rok vraćanja može i ne mora biti fiksno definiran ugovorom između zajmodavca i zajmoprimca. Ako nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca.

Načini na koji se može zajmodavac osigurati da će zajmoprimac uistinu vratiti pozajmljeni novac su sljedeći: ugovor o zajmu kao ovršna isprava, javnobilježničko osiguranje zasnivanjem založnog prava, sudska nagodaba i zadužnica. Na prijenos vlasništva na stvari ili na prijenos prava radi osiguranja ne plaća se porez na promet, porez na dodanu vrijednost ili koji drugi porez ili javno davanje koji se inače plaćaju prigodom prijenosa vlasništva na stvari ili prijenosa prava u druge svrhe. Stranke su dužne platiti sudske pristojbe koje se plaćaju za odgovarajuće upise u zemljišne knjige.